Cotton Candy Clouds

četvrtak, ožujka 16, 2006

Stepenice

Smiješno je čekati ispod stepenica
kad čovjeku vidiš prvo noge.
Samo rijetkima poznajemo cipele.
Često im zamijenimo kapute.

Stojim i čekam i pitam se
Koje je cipele danas
obula moja majka?

Godot

Pospremila sam sve ringove s poda
(gotovo sve; te male beštije
ponekad se skriju)
pomazila sam perlice
nanizala ih u neku prastaru ideju
30 kuna na radijatoru
ostavljam cvijeće
razbacano po podu
pospremit ću sutra.
ne da mi se danas.
čekam, čekam, čekam
ali ne Godota
proklete lazanje nikako da stignu.

srijeda, ožujka 15, 2006

...u trenu...

U trenu kad je raspustio joj kosu
njene su ograde pale kao zablude
rasule se kao perlice po podu
njeno cijelo biće tada mu pripade

U trenu kad je dotakla mu obraz
brane se njegove srušiše
zastavom bijelom priznao je poraz
bića se njihova stopiše

Odrastala nije, a bivala je viša
zapela je između djeteta i žene
noćima je sred igrački od pliša
disala u halji od čipke i pjene

On već odavno nije bio dijete
Petar Pan u njemu ne može da leti
iz Nigdjezemske pamti samo siluete
ne fali mu radost ni kad je se sjeti

U trenu je postala sretna mu misao
on ju je čuvao od straha od visine
njena dječja radost dala mu je smisao
s njom je gledao sanjivo u daljine

Njihove su duše našle svoje pola
Noćni su leptiri sletjeli na svjetlo
znali su da mogu umrijeti od bola
no bili su skupa i bilo im je lijepo